Iako u mom profilu piše da sam član od 02.12.2007, istina je sasvim drugačija - tačno na današnji dan, pre dve godine, u tri koraka je kreiran ovaj blog koji od tada nije menjao naslov, nik, niti koncepciju (koncepcije nije bilo, a nema je ni sada). Menjan je samo dizajn u nekoliko navrata, dok mi to nije dosadilo. Bio je visoko rangiran na većem broju blog agregatora, dok tehnička ekipa koja vodi čitav Mojblog projekat nije promenila strukturu RSSa. (na moje pitanje šta mogu učiniti da to rešim, dobila sam 25.12.2007. sledeći odgovor:
"Jos uvek nista, jer se menja rss u ovom sistemu. Drugaciji je nego u proslom.
Bice obavestenje uskoro o tome.
Sanja")
Od tada, moji novi postovi se ne pojavlju na agregatorima i logično, posećenost je znatno opala. To me je zanimalo u određenom periodu, htela sam da vidim svoju poziciju u odnosu na druge. Pozicija nije bila loša i to je sasvim OK. Sada je to prilično nebitno. Ipak, najavljeno obaveštenje o RSSu još uvek nije dostavljeno zainteresovanim korisnicima, ispravite me ako grešim. A možda nekom drugom blogeru od toga mnogo zavisi.
U Panelu novonapravljenog dizajna za ovaj blog piše sledeće:
Postova:
246
Primljenih komentara:
4340
Ostavljenih komentara:
3713
Poseta:
162701
Jedinstvenih poseta:
56945
Broj prijatelja:
80
Broj članova kojima sam ja prijatelj:
72
Već sam negde pisala o ljudima, zbog kojih sam se zadržala ovde iako sam povremeno imala jaku želju da prestanem sa pisanjem. Mnoge od njih sam upoznala i u realnom svetu. Mnogi od njih jesu to za šta se predstavljaju na blogu. Neke od njih to kvalifikuje za stvarne prijatelje i verovatno će to i postati. Nemam puno vremena i energije da čitam nove blogove. Ponekad je to šteta. Vrlo često nije. Pojavi se novi, i bude veoma poznat, i bude neko od dragih koji su otišli. I opet se prepoznamo, kao da pauze nije bilo.
Pravila sam kraće pauze u pisanju. Pisala sam o različitim temama. Često je to izazivalo veliku pažnju i razvijale su se konstruktivne diskusije. Bilo je i nekoliko neprijatnih situacija, uvek se nađe poneko čiji ego ne može da podnese da ima suprotno mislećih ljudi koji su u stanju da se suprotstave. Pa sitnim pakostima pokušaju da takve dezavuišu. Onda shvate grešku. To je dobro, znači da još ima nade za njih.
Nikad nisam obrisala ni jedan svoj post iako mi se ne sviđaju baš svi. I to sam ja, i pre svega meni koristi kad se vratim i pročitam ono što sam pisala. Ako nekad odlučim da prestanem sa pisanjem neću brisati svoje postove, slučajni prolaznik možda pronađe nešto za sebe u svemu tome.
Blog sada za mene nema isti značaj kao na početku. Mnoge od njegovih tadašnjih funkcija su zaokružene i iscrpljene. Ostala je želja za komunikacijom. Poželim da vidim šta neki, prostorno daleki ljudi rade i pišu. Blog je sasvim dobar za tako nešto. Više nemam potrebu za podrškom koju sam imala na početku. Bilo je to veoma dragoceno iskustvo. Ipak, pre ili kasnije, pokaže se da su to emocije od papira koje retko opstaju u stvarnom svetu.
Vrlo brzo, već na početku, zasmetala mi je zatvorenost i samodovoljnost blog sistema i poželela sam da probam nešto drugo ili drugačije. Isprobala sam nekoliko drugih sistema i svuda je situacija slična: veliki je procenat ljudi koje blog-zajednica uljuljka i “zatvori”, tako da i ne pomišljaju da van sistema postoje drugi blogovi sa tematikom koja bi im se svidela. Nikad ne iskorače u veliki svet, niti vide šta se tamo dešava, različito, kvalitetnije. I nikad ne spoznaju velike potencijale bloga kao novog medija, misleći da je to samo online dnevnik gde se pišu svakodnevne banalnosti tipa "štasamdanasjeozadoručak". Nije ni to loše ko voli. Meni nije bilo dovoljno.
Neko vreme sam se bavila idejom da započnem blogovanje na svom domenu i time postanem zaista nezavisna od vlasnika i administratora, i njihovih često provincijalnih ideja o tome šta blog jeste, šta bi trebalo da bude, šta vredi, a šta ne, kao i potpuno subjektivne uređivačke politike koja funkcioniše po sistemu "ovaj me je kritikovao, e pa neće biti na naslovnici baš za inat". Ne isključujem tu mogućnost. Ali je odlažem na neodređeno vreme. Sada za to nemam dovoljno energije, interesovanja i motivacije.
Dakle, nastavljam kao i do sada. I ponovo ću čekirati onaj čuveni chekbox za objavljivanje na naslovnici. Ko zna, možda se ovog puta pojavim među velikanima?
Vidis, ja sam ovde svega pet meseci i ti si jedna od petnestak blogera/ki koje redovno citam, iako ne komentarisem redovno. Drago mi je da izdrzavas. Ako za godinu i po budem imao bar priblizan bilans bice dobro iako nista ne znaci. Jos uvek je nekako vaznije zezanje, upoznavanje i provociranje. Dok toga ima, moci ce i da se uziva.
srećna godišnjica:))) i ja sam počela negdje kad i ti, ne sjećam se datuma, ali znam da je bilo ljeto i vruće i da sam čačkala po netu i naišla na mojblog. sjećam se i da si ti bila jedna od prvih koje sam rado čitala, a tekst o odvikavanju od cigareta jedan od onih koji mi je bas privukao pažnju. ja sam u medjuvremenu brisala i pisala u potrazi za koncepcijom...još to radim, mada sam shvatila da nije ni bitno. kao ni rangiranje, naslovnice , dizajn i slično.i mislim da u svemu tome ima više nespretnosti, nego namjere.
Laudanum, najvažnije je upoznavanje novih, kvalitetnih ljudi koje nikad ne bismo upoznali iako žive možda u istom gradu. Sve ostalo je manje bitno. Čitajmo se i dalje :)
Tea, kao što rekoh, nekad su mi neke od tih stvari bile, ne bitne, nego interesantne. Ne odnosi se ovo samo na Mojblog, mada sam tu najduže, pa logično najbolje znam situaciju. Svuda u Srbiji stvari su slične. Kao verovatno i u Hrvatskoj, Bosni itd... Objektivnost nije mnogo popularna kao kategorija.
Čestitam Spes!:))
Da, najlepše što mi se ovde dogodilo je upoznavanje s nekolicinom blogera koje naravno ne bih upoznala da nije bilo bloga... A pročitala sam i puno lepih priča i promišljanja...
Meni će u avgustu biti godina dana, kako je vreme prolazilo, tako sam se i ja menjala tj. moje mišljenje o ovakvom načinu izražavanja i komuniciranja uopšte... Već odavno više ne čekiram onu opciju u vezi s naslovnicom, čini mi se besmisleno skroz, ali u vezi s tim su mišljenja podeljena... I još nešto: mislim da one brojke nisu baš precizne... Sećam se da sam uporedila broj komentara pre i posle preuređenja i da se to već tad nije podudaralo...
Još jednom, srećno i rado te čitam, čak i kad ne komentarišem...
ja nemam pojma kad mi je godisnjica, u jesen nesto. Ko te cita, doci ce da te procita i bez da izadjes na naslovnici. A u svim administracijama ima problema, to se vidi kad god stanes na salter, ne bih se ja preterano uzbudjivala oko toga. Meni je zanimljivo to sto si rekla za nove ljude, meni blog uopste nije tome sluzio, niti mislim da mi sad ima tako neku svrhu, al sam stala i izbrojala ljude koje sam preko bloga upoznala, i...mogu ti reci da broj nije mali. Koliko ima losih stvari odje, toliko ima i dobriih, i dokle god ti se sve ovo ne pretvori u nesto sto ti odrzava i drustveni zivot i svo slobodno vreme, do tad je divno. treba naci meru.
Slobodna, bogami i jeste za čestitanje, izvesna doza upornosti je bila potrebna. Brojke su nevažne, bnile tačne ili netačne, nego nisam nikad objavljivala statistiku, pa rekoh godišnjica je baš za to. Što se tiče naslovnice, ja se igram, testiram administratore i uvek čekiram. Pravim statistiku. :D
Q_sti, drugarice moja, hvala ti. :)))))))
Slay, ne uzbuđujem se uopšte, mislila sam da se primećuje doza ironije u ovom postu. Za neke postove mi je zaista bilo važno da budu na naslovnici jer su bili vrlo aktuelni i htela sam da čujem i druga mišljenja. Nisu objavljeni. Ipak, odziv je bio ogroman. To potvrđuje baš ono što si rekla: ko čita, čitaće i bez naslovnice. Meni blog takođe nije služio za upoznavanje niti sada služi. Ali se pokazalo da je to njegova najbolja posledica. A mera, mera je odavno nađena. ;)
Cek sad, pa zar nije ovo na tvom domenu? Druga je stvar sto je on "vezan" za mojblog...
Problem je, inace, sa RSS-om i slicnim "glupostima" sto oni izgleda ne znace nista dragim nam vlasnicima blog. Boli njih uvce sto po nekad zelimo da rasirimo nasu misao, poradimo na sopstvenom marketingu, ako vec oni ne umeju grupno na bloZnom!
A sto se tice zatvorenosti blog sistema, to me prilicno izludjuje. Ako se pojavi neki anonimni komentator, znaci neko odnekle ko ne zeli da ovde bude prijavljen, istog trena bude napadnud iz svog oruzja, pa i bez razloga... Uzas!
Nego, srecno, i samo napred, dugovecno... Ako krenes u egzibiciju sopstvenog domena (a nevezanog, tj. totalno samostalnog...), srecno i to, posebno. Ali uspeces!
Čestitam, i želim ti puno jubileja :) A što se tiče onoga što si pomenula, kao i uvek si u pravu (emocije od papira, zatvorenost bloga, zanimljivost blogova na drugim sistemima, želja za komunikacijom...)
razumijem potpuno o cemu govoriš. kad postaneš dio neke grupe, a ovo jeste grupa, onda je prirodno da imaš adekvatan odgovor na ono što pružaš. svi imamo svoje motive i očekivanja. priznajem da nijesam dublje analizirala, ali ono što mi se čini je da administatori ne biraju uvijek najbolje ili najinteresantnije, nego žele da od svakog uzmu po nešto, kako se niko ne bi osjetio zapostavljenim. tako, često izbor nema veze s kvalitetom. s druge strane, mozda i usljed nekih tehničkih problema na nekoga i zaborave, jer mi je prosto nevjerovatno da mnogi od tvojih postova nijesu medju izdvojenima. ja zaista vjerujem da je tako, osim ako nije neki lični obračun, i toga sigurno ima. ipak, ne vjerujem da si ti osoba koja bi nekome na taj način bila "interesantna". kod mene u administraciji je pravi haos. nema mnogih prijatelja koji su ranije bili na listi, ali ima mnogih za koje i ne znam da postoje. nedostaje mi mnogo pregled liste blogova koje sam komentarisala i onih koji su mene. tako se često izgubim, pa zaboravim da se vratim...ima još toga.
sva si u pravu! :)))
a tebi cak i blog racic... emotivac to, dibidus! ;)
nasi blogovi lice na nas. zato ih (ne) volimo. za nastavak harmonicnog uklapanja slike s tonom, i na ovaj nacin, nazdravljam mojoj silnoj b(l)ozijoj prijateljici... :)))
Tea, ja sam prijatelje dovela u red, ali i dalje nisama sigurna da su svi na broju od onih ranijih. Posle izmene interfejsa nisam ni dodavala nove prijatelje, više nema nikakvog smisla.
Alana, naši blogovi liče na nas, i ti si sva u pravu. Živela slika i ton i emocije sve zajedno i uklopljeno. :)))
ZeRtZu jedan!!! I opet si mi uvalila balon da ga nosim kroz ceo grad!!!! Ma nema veze, sad se broj balona koji ćeš ti dobiti jednog dana uvećao :D (Hvala, zečiću moj)
Maqa, nisam zaboravila nikako, to je jedna od najvažnijih. Bolji je od grupne terapije. Samo, kod mene je već odradio veći deo posla na tom planu. Za još mnogo osmeha i susreta i postova i godišnjica. Živela mi ti! :)
sećam se ... brzo prođu nešto te godine, kad se unazad osvrne. o blogu i blogovanju neću, sve smo već odavno rekli. želim samo reći da rado svratim ovde i pročitam tekst. a to sa naslovnicom nije nikakvo merilo kvaliteta, zašto se time opterećuješ? pusti to, imaš svakako one koji vole da svrate ovde, a to je najvažnije od svega.
Čestitam dvobloggodišnjicu. Nadam se da ćemo te još dugo čitati.Puno je blogova na kojima može da se pročita upravo ono što je čoveku u određenom trenutku potrebno. Moj boravak na blogu je inspirisan i potragom za takvim bogovima. Još uvek sam daleko od izleta u neke druge blog sisteme, jer mislim da i ovde ima puno toga što je vredno otkriti. Na moju sreću, nekolko desetina pravih dragulja već pratim i uvek mi je drago da pronađem rečenice, reči, pa čak i slova ya koje se uvek pomalo pakosno zapitam da nisu možda ukradene iz mog srca. Još jednom, želim da te čitam na vom blog sistemu još dugo i da ne lutam previše da bih te pronalazio.
Sis, vidiš, na blogu sam srela i sestru bliznakinju za koju nisam znala da postoji. Blog je čudo. Da se još dugo čitamo, slavimo godišnjice, a i da popijemo onu kafu konačno. :)))
Christian, da, ima vas. Zbog vas sam još uvek tu. :D
Sizife, sretnemo se mi i na drugim mestima, net je prostran i svestran. :))) Možda i neki messenger uskoro proradi. :))))
Kompatibilna, ti si jedina za koju znam da je rođena na isti dan kao ja. Već samo to je vredno blogovanja. A za dalje susrete i viđenja i slavljenja, uvek. Živelo društvo iz ćoška!!!
Čestitam dvogodišnjicu i želim ti još puno, puno godišnjica:)
Moj si blog prijatelj od samog početka mog blogovanja. Nadam se prilici za kaficu:)
podrška za samostalnost:)
ovo je divna prilka da ti čestitam pre svega na upornosti ali svakako i da zahvalim na podosta poučnih i znaimljivih stvari koje sam kod tebe pročitao i nekoliko smislenih komentara koje si mi ponekad ostavljala na mojim blogovima, gde god da smo se sreli.
a što se boravka na MB tiče - tu nam je većini sudbina slična, samo što ja (za razliku od tebe) ne znam tačan datum kada sam ovde prvi put navratio i pročitao prve postove, a neko vreme kasnije i sam počeo da pišem.
Na sitne duše ne obraćaj pažnju - neki Srbi nikome ne opraštaju bilo koji uspeh pa makar on bio i na blogu i to ti sigurno odlično znaš.
Još jednom sve najbolje i puno uspeha na svim planovima i čitamo se i dalje i naravno. :o))
Dve godine dana nije malo. Ja sam citao da je Dzastin Timberlejk sa dve godine vec znao da igra. Dobar je ovaj blog, nema razloga da se sa njega ide ukoliko pricinjava zadovoljstvo. Ni ja ne razumem brisanje postova, ali razumem one koji brisu i one koji razumeju brisanje. To je vec nesto.
Hvala, kojak. Ko zna, možda se i upoznamo i van bloga. :)
Deki, znam to. Sećam se k'o da je juče bilo. Hvala na čestitkama. :D
Dare, neki sa dve godine znaju da čitaju i računaju do 100. Neki drugi, opet, ne umeju ni da govore. Tako je i sa blogovima. Dobro je imati razumevanje za one što nemaju razumevanja... Šta sam ono htela da kažem? Uvek si dobrodošao ovde, a duguješ mi i knjigu. :)))
Meni dvogodišnjica blogovanja bila u aprilu :) Nisam svodila nikakve račune, dovoljno mi je što imam nove prijatelje sa bloga koji mi ulepšavaju život :)))
pisem vec cetvrtu godinu. cetvrtu sam zapocela ovde, ranije na nekom drugom mestu, blog prostoru jedne od bivsih kako to kazu..tamo sam se dobro osecala. i uspela da udjem u 'najzanimljivije', nije mi bio cilj, desilo se. vazno mi je napisati to sto zelim, imam potrebu, a svi koji svrate, ostave svoje misljenje mi postanu vremenom zaista bliski, na ovaj cudan virtuelni nacin, a rang liste, moze, ne mora. :)
Ja sam chestitku propustila iz opravdanih razloga, nisam imala uplacen net, pa prema tome, khm khm, neka ti je srecna dvogodishnjca i josh puno ih imala u zdravlju i veselju:) Ako odluchish i kada odluchish ( gledaj shto pre:)) ) da otvorish blog na svom domenu, bicu prva :D Veliki shtrumFe;)
Odrastanje natprosečno inteligentnog šestogodišnjaka i sve što to odrastanje prati. Kroz prizmu tog odrastanja prelamaju se događaji u okruženju - porodici, gradu, svetu. Izvesna Spes se povremeno pojavljuje na ovom blogu, uglavnom da bi prepisala ono što kaže glavni urednik. Ako se dogodi da ona nešto o sebi napiše, smatrajte to gre&sc
napred, spes! svi smo uz tebe!