- Mama, kad počinje škola?
- Za tri meseca.
- To je tri puta po petnaest dana?
- Ne, to je tri puta po trideset dana.
- Šezdeset, sedamdeset, osamdeset, devedeset - računa Neša nekim svojim sistemom - pa ne možeš to da mi uradiš, mama!!!!
- Šta to?
- Pa da čekam toliko! Sredi da krenem ranije.
Tako sam ja hteod a prefarbam nebo da bi što pre svanulo da idem u školu Ali ja samo jedan dan nisam mogao da čekam. Biće Neša pravi mali naučnik. A i tebi je dobra ptrilika da te nauči svenmu što si zaboravila u škli. Budi dobar đak. Nemoj Neša da mi se požali :-).
Nešo, dragi, ove su ti želje u vezi sa školom SAD pa ko zna kad opet. Osim ako si jako specificni izuzetak, a po svoj prilici jesi.
A ti, mama Spes, učini nešto, povuci neke veze, ucini detetu :)
Srecan vam sedmi "veliko-mali" rodjendan...Nego...svemoguca mamo da naše batike posaljemo na letnji kamp cisto da ih želje mine a mi u posetu da idemo s sirom i kajmakom!?!
Odrastanje natprosečno inteligentnog šestogodišnjaka i sve što to odrastanje prati. Kroz prizmu tog odrastanja prelamaju se događaji u okruženju - porodici, gradu, svetu. Izvesna Spes se povremeno pojavljuje na ovom blogu, uglavnom da bi prepisala ono što kaže glavni urednik. Ako se dogodi da ona nešto o sebi napiše, smatrajte to gre&sc
hihi... srecan mu i rodjus sa zakasnjenjem! kakva je bila torta?